“Posrijedi je ljubavni trokut u staračkom domu čiji je svjedok jedna relativno mlađa njegovateljica. U igru su uključeni i nevidljivi cimeri jednoga od staraca, Branka, gunđala zakinutog od života, plašljivog, sitničavog ali željnog pažnje i ljubavi, kojega upravo izvanredno igra Vinko Kraljević. Oko toga lika i nenamjerno splela se režija, budući da je glumac pronašao način da ga prikaže toliko živo da se čini stvarnim a ne napisanim likom. Neprestano na rubu da zamuca, cijeli u potisnutom staccatu, zakočen tikovima, on djeluje kao tužan, ostario dječak, još živih želja ali umirućih misli…”

“Vrijednost teksta ne leži dakle u brbljanju nego u postupnom otkrivanju stvarne životne pozicije svakog od aktera. Oni na koncu ostaju ispred publike posve duševno ogoljeni, znamo što ih muči cijeli život, koga su voljeli a tko nije volio njih. Ništa na koncu drame nije isto kao i na početku, osim možda straha od samoće…”

Tomislav Čadež, Jutarnji list

Foto: Igor Čepurkovski